Komentar: Žitnica kruha gladna

    380
    SHARE

    vuk-kkbread-587597_640
    “Al se nekad dobro jelo!” kaže naslov pjesme. Zapita se čovjek zašto se nekada dobro jelo, a kako se danas jede ako se nekada dobro jelo? Što se to promijenilo danas? Tko je učinio to da je najveći poljoprivrednik u zemlji ujedno i najbogatiji, dok svi drugi poljoprivrednici gase svoje OPG-ove. Kako su nam žitna polja Slavonije i Baranje postala najsiromašnija regija Hrvatske, a do rata su ta područja hranila cijelu bivšu državu?

    Rat i privatizacija

    Ratna razaranja i podjela te raspad bivše države loše su utjecala na poljoprivredu u Hrvatskoj, a samim time i na istočnu Hrvatsku. Ono što je nakon rata ipak spašeno su veliki poljoprivredni kombinati, ali kao da je to nekome smetalo pa se odlučilo učiniti veću pljačku od one ratne. Naime nekome na vrhu državne vlasti nije bio interes da država bude vlasnik prehrambene industrije i odlučila ju je privatizirati. Privatizacija na hrvatski način jednom se riječju zove kriminal. Kriminal za koji do dan danas nitko nije odgovarao. Prelaskom poljoprivrednih kombinata u privatne ruke došlo je do velikog smanjenja broja zaposlenih radnika u istima i stvaranja vojske od, prema današnjoj evidenciji HZZ-a, 260.377 nezaposlenih osoba sposobnih za rad.

    Kooperacija

    Nisu privatnici sve te ljude otpustili, da me ne biste krivo shvatili, dio njih je na burzi zbog gašenja kooperacije od koje su živjeli. Naime, kako bi kombinati smanjili velike troškove izgradnje farmi životinja, podizanja trajnih nasada i slično, oni bi dio proizvodnje voća, povrća, žitarica i uzgoj stoke prepustili kooperantima te bi ga od njih, u konačnici, otkupljivali. Otkupom bi kooperanti zaradili novac kojim bi prehranjivali obitelj, a kombinati bi dobili jeftiniji proizvod. Privatizacijom kombinata nestala je kooperacija i mnogi poljoprivrednici su ostali bez sigurnog kruha u rukama. Ironija leži u tome da EU i država zagovaraju upravo udruživanje kao vid izlaska iz krize, a tajkuni kojima su prodali kombinate prvo su uništili kooperaciju kao vid udruživanja.

    Jednosmjerna karta za zapad

    Kroz povijest jeiz Hrvatske svakih 20 godina emigrirao veliki broj ljudi. Naime dolaskom komunista na vlast 50-tih godina mnogi su Hrvati napustili bivšu državu, zatim 70-tih godinama Hrvati iseljavaju zbog krize. Novi val emigranata dogodio se 90-tih godina zbog rata, a posljednji se događa upravo danas. Ono što je žalosno jest da najveći broj ljudi iseljava upravo iz Slavonije i Baranje. Naime 40-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća najčešće su na preseljenje odlučivali iz primorskih i planinskih krajeva zbog surove klime i nedostatka plodnoga tla, a oni koji nisu emigrirali van granica tadašnje države dolazili su upravo na plodno slavonsko tlo. Nekada je istočna Hrvatska bila najbogatija regija u kojoj nitko nije bio gladan, a danas?!

    Upravo dok pišem ovaj člana ili baš sada kad ga vi čitate, mnogi moji a i vaši prijatelji razmišljaju o tome da spakiraju svoje stvari i napuste Lijepu našu u nadi za boljim životom. Osobno smatram da ima nade za nas u ovoj našoj maloj državi i da možemo svi dobro živjeti od poljoprivrede na istoku do turizma na jugu, samo treba iskoristiti tu bogatu zemlju i te radišne ljude koji čekaju na burzi rada. Stranci nam zavide na našim potencijalima, samo ih mi još nismo prepoznali i iskoristili ih. Iskreno se nadam da ćemo ih ubrzo uvidjeti i da ćemo krenuti naprijed te da će se u našu žitnicu početi vraćati naši Slavonci i Baranjci, upravo po uzoru na Irsku koja nakon izlaska iz krize polako vraća svoje iseljene stanovnike.