80. godina DVD-a Baranjsko Petrovo Selo

    1120
    SHARE

    Povodom Svetog Florijana zaštitnika vatrogasaca Baranja info Vam donosi priču od 80. godina DVD-a Baranjsko Petrovo Selo (B.P.S.) Proslava 80. obljetnice DVD-a B.P.S. održana je 2. travnja 2016. godine u Baranjskom Petrovom Selu. Na samu obljetnicu okupio se veliki broj Dobrovoljnih vatrogasnih društava i gostiju.

    DVD Štaglinec je saznao za želju predsjednika DVD-a B.P.S. Marka Torjanca da pored svog vatrogasnog doma izgradi kapelicu posvečenu Sv.Florijanu.
    Stoga je vodstvo DVD-a Štaglinec odlučilo napraviti kip kako bi iznenadili predsjednika DVD-a  B.P.S.. Zamoli su svoga počasnog člana umjetnika i keramičara Dragutina Ciglara da izradi kip Sv. Florijana za poklon povodom osamdesete godišnjice prijateljskog im društva.
    Kip visine oko 130 cm bio je iznenađenje za članove DVD-a B.P.S., a posebno za njihovog predsjednika Torjanca, kojeg je divna gesta DVD-a Štaglinec dirnula do suza.
    Ovo je priča o 80. godina DVD-a Baranjsko Petrovo Selo.
    U životu pojedinaca kao i društva uvijek se slavi jubilej , a naročito ako je to visok jubilej kao 80 godina života i rada toga društva .
    Te davne 1936. godine u mjesnoj čitaonici , koja se nalazila na mjestu današnjeg društvenog doma i gdje se odvijala sva društvena aktivnost u selu , a na poticaj prijatelja iz D.V.D -a Bistrinaca došlo je do formiranja vatrogasnog društva u selu.
    Osnivači su bili :
    1. Milan Suvajdžić
    2. Pavo Pavlović – Tanco
    3. Pavo Šokac – Šokčić
    4. Pavo Ivanović – Jankomarjanov
    5. Stipo Rusić – Jozin
    6. Đuro Marjanac
    7. Mišo Šarac – Rica
    8. Stipo Šarac – Musa
    9. Pavo Brdarić
    10. Đuro Pinter
    11. Jozo Alošinac
    12. Pavo Šokac – Kantor
    13. Marko Livović
    14. Pavo Šokac – Daljok
    15. Adam Špiz
    16. Pavo Livović
    Prvi predsjednik društva je bio tadašnji učitelj Milan Suvajdžić , a prvi zapovjednik postao je Pavo Pavlović kod kojeg se nalazio i dnevnik u koji je zapisivao sve što se dešavalo u društvu.
    Uniforma je bila plava. Za trubača je izabran Jozo Alošinac.
    Kroničar toga vremena pokojni Mato Filaković zapisao je slijedeće :
    ´´ Sjećanje je ostalo na tu vatrogasnu vježbu iz te godine. U središtu sela vatrogasci su priredili veliku vatru. Noć prije Uskrsa trubač je trubeći u vatrogasnu trubu i vičući ´´ vatra , vatra ! ´´ budio mještane koji su zbilja mislili da je u selu požar. Uzimali su kante u ruke i trčali prema crkvi i požaru. Crkva je bila jezivo obasjana u mrkoloj noći. Nedaleko od crkve zapaljena je gomila granja. Vatrogasci su vježbu odradili uspješno uz glasno ohrabrenje naroda uz povike : Tako treba raditi ! ´´
    Ubrzo je došao rat i okupacija , a i za to vrijeme rad društva nije se prekidao.
    Sagrađena je velika općinsaka zgrada , a u njoj i mjesto za vatrogasno spremište.
    Mjesni župnik Horvat je u svojoj župnoj spomenici zapisao ´´ U rujnu 1943. igrajući se djeca su zapalila kamaru slame. Uspješni vatrogasci uz pomoć naroda spriječili su širenje vatre jer tada nije bilo ograda te su kamare bile jedna uz drugu.´´
    Poslije 1945. godine nastavlja se rad društva i to se smatra kao najplodosniji period u povijesti društava. Ugledni članovi koje ćemo samo neke nabrojiti : Pavo Živković – Buva , Marko Franjin , Pavo Kostolanović ,te legendarni zapovjednik Stipo Rusić. Od opreme imali su špricu na ručni pogon , s jedne i druge strane po 4 vatrogasaca . Ako se nije moglo usisati vodu iz bunara špric se punio kantama koje su mještanina na zvuk zvona koji objavljuje požar nosili sa sobom.
    Postojao je takozvani ´´ lajt ´´ koji je bio instaliran na zaprežnim kolima zapremnine oko 500 litara vode , a špricu i lajt vukli su konji po unaprijed napravljenom rasporedu. Opasnost od požara je bila velika naročito radi stogova slame i sijena kao i kuća koje su većinom bile pokrivene trskom. Ustrojena su ljetna dežurstva. Dežuralo se u paru po dvojica , a znak za požar davao se znakom zvona udaranjem samo u jednu stranu.
    Financiranje je bilo riješeno na način da je prilikom vršidbe pšenice uziman određeni postotak ( 1% ) od uroda i to je išlo kao prihod vatrogascima , a oni koji nisu imali pšenice davali su novac prema svojim mogućnostima.
    Ovdje je važno istaknuti da je u periodu od 1945 godine na dalje puno mještana dalo svoj obol u razvoju društva. Među ostalim Sipo Pavlović , Matija Šarac, Stjepan Bačić , Stjepan Hegeduš , Franjo Kuna . Bilo je to vrijeme neimaštine , ali i sloge naručito oko održavanja opreme , te održavanja vježbi što je zahtjevalo puno ljudi , naručito oko dobave vode za špricu. Za razliku od danas selo je imalo dvaput više stavnovika , a mladeži je bilo puno koji su u vatrogastvu našli svoju ljubav . Treba svakako istaknuti tradicionalne vatrogasne zabave koje su bile dobro posjećene , a ujedno bile izvor financiranja društva.
    60-tih godina uz pomoć poljoprivrednika zadruge nabavljena je cisterna od 5000 litara na kojoj je bila instalirana i pumpa sa motorom. Nije baš najbolje fukcioniralo pa je i dalje korištena ručna šprica kao osnovno sredstvo za gašenje požara.
    80-tih godina nabavljena je cisterna s ugrađenom pumpom koju je Belje serijski proizvodio , pa se tako društvo ipak malo osuvremenilo.Moramo spomenuti još nekoliko ljudi iz tog perioda koji su svojim radom i djelovanjem doprinijeli radu društva to su : Pavo Rusić ( Jožin ) , Stjepan Bačić ( mlađi ) , Stjepan Hegeduš , Stjepan Pavlović i drugi.
    Uoči Domovinskog rata porušeno je tadašnje spremište jer je na tom mjestu izgrađena nova škola , a nakon toga Mjesna zajednica nije riješila novo spremište.
    Nakon Domovinskog rata otuđena je sva vatrogasna oprema. Legendarna šprica koja je bila izložena kao muzejski eksponat je otuđena i nikad nije nađena. Povratkom iz progonstva 1998. godine postupno se obnovilo društvo. Pronađena je cisterna koju je Vatrogasna Zajednica dala obnoviti , a veliku pomoć pružili su nam bratska društva iz Slavonije ( Bistrinci , Bizovac , Petrijevci , Šag i Nard ). Naročito u materijalu za gašenje požara. Grupa vatrogasaca najviše je radila na podizanju vlastitog mladog kadra i u tome je bilo uspjeha. Navest ćemo nekolicinu ljudi koji su u poslijeratnom periodu obnovili društvo , a to su :pokojni Ivan Šarac , Marko Torjanac stariji , Marko Torjanac mlađi , braća Međeši Denis i Boris , Đuro Horvat , Manuel Bošnjak , Marino Torjanac i ostali.
    Uz pomoć općine Petlovac i tadašnjeg načelnika Marka Posavca kao i Vatrogasne Zajednice nabavljeno je navalno vatrogasno vozilo, te je naše društvo svrstano u red dobro opremljenih društava na području Baranje.
    Također općina Petlovac financira izgradnju vatrogasnog doma na lokaciji stare škole u Kolodvorskoj ulici , te je tako riješen veliki problem garažiranja vozila i sklanjanje vrijedne opreme.
    Načelnik Drago Dominić dao je izgraditi prostoriju i opremu istoj. Pod vodstvom Marka Torjanaca društvo je radilo vrlo dobro. U periodu od 2000 – 2005 godine društvo je osvojilo velik broj pehara sa A – ekipom te ekipama djece i mladeži. Nakon smrti Đure Horvata – Đuke turnir u belotu organizirani djelovao prebacujese u memorijal u Đure Horvat – Đuka. Uz zadnje vrijeme dolazi do stagnacije rada društva. Društvo je i dalje aktivno samo nije bilo zainteresiranih za vatrogasce , tako da je samo ostalo 20 ljudi različitih doba starosti. Tako je B – ekipa sudjelovala na memorijalu Franjo Bartolić sa ručnom -vučnom zaprežnom štrcaljkom u Petlovcu , gdje se pokazala vrlo dobrom. Osvojili smo jednom 1 . mjesto jednom 2. mjesto a ostatak smo bili vrlo dobro plasirani. Prošle godine načelnik općine Petlovac Milan Knežević dao je novac da se kupi kombi vozilo , koje je i nabavljeno
    Ovo je kratak presjek događaja u ovih 80 godina s nadom da će netko za 100 godina napisati opširniju povijest društva . I ovo je vrijedan podsjednik na minulo vrijeme te treba odati počast svima onima koji su utkali svoj rad u dobrobit društva i naše zajednice.
    UZ VATROGASNI POZDRAV VATRU GASI – BRATA SPASI
    Tekst: Baranja info / DVD Baranjsko Petrovo Selo