16. studenoga odlukom Ujedinjenih naroda od 2006. godine obilježava kao „Svjetski dan sjećanja na žrtve trgovine ljudima“. Trgovina ljudima rastući je društveni problem koji u posljednjih nekoliko godina sve više pogađa i Republiku Hrvatsku.
Trgovanje ljudima uključuje brojna kriminalna djela počinjena na štetu osobe, a sve u svrhu njenog iskorištavanja koje uglavnom uključuje prostituciju ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilan rad, ropstvo, trgovanje organima i slična kriminalna djela.
U posljednjih nekoliko godina, trgovanje ženama i djecom dosegnulo je zabrinjavajuće razmjere, a godišnja dobit od trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja procjenjuje se na više od 12 milijardi američkih dolara. Trgovina ljudima ozbiljno je kriminalno djelo jer se njime krše temeljna ljudska prava: sloboda, dostojanstvo, jednakost, pravo na odlučivanje i izbor, pravo na život, rad i obrazovanje te pravo na zdravlje.
Govoreći o trgovini ljudima zapravo govorimo o planskom procesu koji se odvija kroz nekoliko faza. Do žrtava se najčešće dolazi nuđenjem i oglašavanjem primamljivih poslovnih ponuda u zemlji ili inozemstvu nakon čega slijedi otmica, prodaja/kupnja, predaja, prijevoz osobe do odredišta gdje se odvija daljnja zloporaba osobe. Žrtve se uglavnom nastoji socijalno i jezično izolirati, oduzimaju im se osobni dokumenti te ih se prisiljava na konzumaciju opojnih droga kako bi ih se dovelo u stanje potpune nemoći.
Ranijih je godina trgovanje ljudima obuhvaćalo Republiku Hrvatsku isključivo kao tranzitnu zemlju, no od 2011. godine se trgovanje ljudima sve više odvija u Hrvatskoj gdje su žrtve najčešće osobe ženskog spola i mlađe životne dobi. Od 2002. godine, Ministarstvo unutarnjih poslova intenzivno surađuje s Interpolom, Europolom i SELEC Centrom, a sve kako bi se što uspješnije spriječilo i suzbilo ovu vrstu organiziranog kriminala s kojom se svake godine suočava sve veći broj zemalja svijeta.
Kako bi se identificiralo žrtve trgovine ljudima te im se pružilo adekvatnu pomoć i zaštitu doneseni su bojni strateški i operativni dokumenti među kojima je najvažniji Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima, a veoma je važna i suradnja između nadležnih ministarstava, „Hrvatskog Crvenog križa“ te nevladinih organizacija kao što su „Organizacija za integritet i prosperitet Split“ te centar za žene žrtve rata – „Rosa“.
Žrtva trgovine ljudima može biti bilo tko, bez obzira na društveni status ili obrazovanje stoga uvijek treba biti na oprezu, a svaku sumnjivu poslovnu ponudu dobro provjeriti.
