Svjetski dan borbe protiv AIDS-a/HIV-a

    SHARE

    aids-hiv

    Svake godine 1. prosinca obilježava se Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, a njegova je glavna svrha suzbijanje diskriminacije i stigmatizacije oboljelih te upozoravanje javnosti na rizike i opasnosti od HIV/AIDS-a. Svjetski dan borbe protiv AIDS-a se obilježava u gotovo svim državama svijeta.

    HIV je virus koji spada u spolno i krvlju prenosive infekcije, te napada imunološki sustav i uzrokuje cjeloživotnu kroničnu bolest koja najčešće nema simptoma dugi niz godina. Virus se prenosi nezaštićenim spolnim odnosom, krvlju (najčešće dijeljenjem igala i šprica kod injektiranja droga), te sa zaražene majke na dijete. Liječenje zaustavlja napredovanje bolesti i razvoj AIDS-a. AIDS je krajnji stadij HIV infekcije koji nastaje uslijed uništenja imunološkog sustava, kada se javljaju različite bolesti zbog smanjenog imuniteta.

    RANO OTKRIVANJE INFEKCIJE
    Testiranje je jedini način otkrivanja i dijagnosticiranja infekcije HIV-om, omogućuje rano otkrivanje infekcije i uspješnije liječenje, te pomaže u sprječavanju daljnjeg širenja HIV-a. Pravodobno otkrivanje i liječenje infekcije HIV-om važno je zbog što boljeg ishoda po zdravlje pojedinca, društvo u cjelini i zdravstveni sustav.

    Jedan od načina solidaliziranja s ljudima inficiranim i oboljelim od AIDS-a je isticanje crvene vrpce. Ovim putem želimo Vas upoznati kako je taj simbol nastao i koja značenja nosi.

    Priča o „crvenoj vrpci“
    Nošenje vrpce zadire u američku tradiciju vezivanja tekstilnih vrpci oko drveta kao znak odašiljanja misli i potpore dragim udaljenim osobama. Crvenu vrpcu kao simbol podrške ljudima oboljelim od AIDS-a, osmislio je 1991. godine slikar Frank Moore (New York 1953-2002). Na tu zamisao je došao nakon što je zapazio da njegovi najbliži susjedi nose žute vrpce kao potporu kćeri koja je kao američki vojnik sudjelovala u Zaljevskom ratu.

    Budući da crvena boja simbolizira i ljubav i krv, a značenje isticanja vrpce potporu, nastala je crvena vrpca kao autorski nezaštićeni rad koji će se koristiti kao sredstvo podizanja svijesti ljudi diljem svijeta.

    Prvi puta vrpca je javno predstavljena iste godine na dodjeli prestižne američke kazališne nagrade „Tony Award” prilikom koje su svi predstavaljači i nominirani nosili crvenu vrpcu na svojoj odjeći. Crvena vrpca ubrzo je postala međunarodni simbol svijesti o HIV/AIDS-u te predstavlja znak solidarnosti i podrške diskriminiranim oboljelim osobama i spomen na umrle. Nošenje crvene vrpce na Svjetski dan borbe protiv AIDS-a je jednostavan, ali snažan način protivljenja stigmama i predrasudama vezanim uz ovu bolest.

    Poput samog HIV/AIDS-a stigma i predrasude vezane uz njih su globalni problem i stalni su pratitelji te epidemije.

    Izazivaju ih razne pojave kao što su nedostatak razumijevanja bolesti, mitovi o prijenosu virusa, društveni strahovi u vezi sa seksualnošću, neodgovorno medijsko praćenje epidemije, činjenica da je AIDS neizlječiv, strahovi povezani sa smrću itd.

    Stigme pojačavaju patnje oboljelih jer vode ka uskraćivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda poput prava na edukaciju, zdravstvenu zaštitu, prava na rad, prava na privatnost i sl. Osim diskreditacije pojedinca u očima drugih ljudi, posljedice stigme također djeluju na način kako pojedinci doživljavaju sami sebe. Na osobnoj razini one mogu biti razarajuće jer vode osjećajima srama, krivnje i samoizopćenja što je dodatna smetnja u prevenciji širenja infekcije. Rezultira odgađanjem testiranja, a time i otkrivanja zaraze, uskraćuje adekvatnu njegu i podršku te pravovremeno liječenje.

    Planirane aktivnosti koje se stalno i sustavno provode kako u svijetu tako i kod nas nastoje unaprijediti epidemiološku situaciju. Iako su rezultati takvog djelovanja vidljivi snaga tog djelovanja se gubi u borbi s predrasudama.

    Posljednjih godina godišnje se registrira oko 50-tak novootkrivenih infekcija, što Hrvatsku svrstava u zemlje niže incidencije. Vidljiv je trend porasta broja novootkrivenih slučajeva HIV infekcije posljednjih nekoliko godina, što dijelom objašnjavamo stvarnim porastom broja zaraženih, a dijelom uvađenjem sustava dobrovoljnog, besplatnog i anonimnog savjetovanja te testiranja na HIV u deset gradova u zemlji. Istovremeno se javlja pad u trendu obolijevanja od AIDS-a (zadnji stadij bolesti) i smrtnog ishoda što upućuje na učinke adekvatne medicinske skrbi i dostupnosti adekvatnoj terapiji.